Posjetite naš blog o dimnjacima

Otkaz ugovora o koncesiji

GRAD ZAGREB
Gradsko poglavarstvo Grada Zagreba
Trg Stjepana Radića 1
Zagreb

Mladen Mustač, Nova Ves 21, Zagreb

OTKAZ UGOVORA O KONCESIJI

Ovim putem trenutačno otkazujem Ugovore o koncesiji za dimnjačarske poslove za Gradska dimnjačarska područja br. 3 i 4., zato što više ne želim biti odgovoran za živote i zdravlje ljudi koji koriste neispravne dimnjake. Isto tako ne mogu biti odgovoran i za te iste dimnjake, koji su neispravni zato što su dotrajali i stari te nisu u skladu s važećim tehničkim propisima i standardima. Također ne želim više biti poligon za rješavanje neriješenih međuljudskih i međususjedskih odnosa, raznih frustracija i kopleksa pojedinaca.

Navedena dimnjačarska područja su zbog starih i dotrajalih dimnjaka “plinska komora” za sve građane koji ih koriste. Istovremeno se na mene radi veliki pritisak, od strane raznih utjecajnih i visoko pozicioniranih osoba, da za takve dimnjake izdam pozitivne nalaze i garancije za njihovo sigurno korištenje. Osim što bih, u tom slučaju, stavio svoj potpis na neistinu, postao bih odgovoran u slučaju bilo kakve nesreće. To mi ne dopušta niti moja stručnost, niti moj moral, a da ne govorim o dostojanstvu.

Iz navedenih razloga ne mogu prihvatiti otkazni rok u trajanju od 3 mjeseca. Stoga ću smatrati da po vašem primitku ovog dopisa prestaje moja nadlžnost za dimnjačarske poslove na dimnjačarskim područjima br. 3. i 4. Odradit ću, dakako, sve do današnjeg dana započete, dogovorene i naručene poslove kako bih sačuvao svoj poslovni ugled.

Detaljnije objašnjenje svoje odluke o otkazu dajem u prilogu.

Mladen Mustač

Zagreb, 22.10.2005.

na uvid:

• gradonačelniku Grada Zagreba
• komunalno redarstvo Grada Zagreba

Obrazloženje odluke o otkazu Ugovora o koncesiji za dimnjačarske poslove na dimnjačarskim područjima 3. i 4.

Potpisivanjem Ugovora o koncesiji za dimnjačarske poslove, smatrao sam da mogu dati veliki doprinos u organizaciji dimnjačarske službe u Gradu Zagrebu. U posao sam uložio cijelog sebe, svoju obitelj, pun entuzijazma zapošljavao sam ljude, školovao naučnike, ulagao u opremu, tehniku i informatizaciju, poslovne prostore. Bio sam iznimno ponosan što sam dobio koncesiju za najzahtjevnije dijelove Grada Zagreba, s velikim brojem reprezentativnih objekata i Državnih institucija. Želio sam korisnicima svojih usluga dati kvalitetnu uslugu kakvu zaslužuju i dignuti dimnjačarski posao na nivo koji mu pripada.

Važno je naglasiti da sam po struci i vatrogasni tehničar, specijalista za preventivu i VKV dimnjačar s položenim majstorskim ispitom .

Proširio sam djelatnost svog obrta i na sanacije dimnjaka jer sam smatrao da time dajem novi doprinos poboljšanju kvalitete dimnjačarske službe u Gradu Zagrebu i potpunu uslugu onima koji nemaju ispravne dimnjake.

Obavljajući dimnjačarske usluge, dužan sam prema Gradskoj odluci o dimnjačarskoj službi, korisnicima ukazivati na neispravnosti na dimnjacima. Ukazujući na te neispravnosti postao sam “meta” u doslovnom i prenesenom značenju. Vizija mog posla počela se urušavati “kao kula od karata”. Trenutno je podneseno više neopravdanih tužbi protiv mene na Sudu časti Hrvatske obrtničke komore, Općinskom sudu u Zagrebu i Županijskom sudu u Zagrebu. Spomenute tužbe podnijele su razne osobe umišljene veličine, koje misle da će problem svojih neispravnih dimjaka riješiti tako da tuže mene koji sam ih samo upozorio na neispravnost i o tome morao (također prema spomenutoj Gradskoj odluci) izvjestiti i druga za to nadležna tijela (MUP, Gradska plinara, Komunalno redarstvo, Upravitelj zgrade). Apsurd je tim veći što na rješenje MUP-a o zabrani korištenja neispravnog dimnjaka (npr. slučaj Berislavićeva 21), spomenute osobe reagiraju tužbama i prijetnjama prema meni. Dakle, ljudi su se počeli ponašati po principu “Ubite glasnika loših vijesti”. Spomenute tužbe su, međutim, vrlo benigne. Doživio sam i puno teže prijetnje, neki su mi ljudi prijetili postavljanjem bombe pod automobili ili u ured, a neki su mi čak prijetili i likvidacijom. Bio sam u situacijama u kojima sam morao tražiti i policijsku zaštitu.

Na žalost, u čitavoj toj borbi ostavljen sam sam, na milost i nemilost slučaju. U svim institucijama kojima sam se obratio za pomoć naišao sam na veliko razumijevanje, ali ne i na konkretnu pomoć.

Gradsko poduzeće za upravljanje nekretninama, Gradsko stambeno-komunalno gospodarstvo, na moje prijave neispravnih dimnjaka reagira tako da o njima raspravlja, dovodi u pitanje moj nalaz stanja dimnjaka i moju stručnost, umjesto da iste te neispravnosti popravlja i ispravlja (npr. slučajevi Degenova 4, Dežmanova 4, Nazorova 2, itd.). To rezultira revoltom građana prema meni jer svoj problem više ne vide u neispravnom dimnjaku, već u meni kao svom područnom dimnjačaru. Iz takvih situacija, kojih je iz dana u dan sve više, jer su dimnjaci svakim danom sve stariji i neispravniji, proizlaze nove tužbe prema meni, nova prijeteća pisma i prijeteći telefonski pozivi. S obzirom da se dobar glas daleko čuje, a loš još dalje, narušen mi je ugled i kao da nitko više ne priznaje moja nastojanja da ispunim temeljnu zadaću dimnjačarske službe, uvijete koje sam morao ispuniti da bih Koncesiju uopće i dobio, moju stručnost i kvalifikacije.

Kad sam se za pomoć obratio pravnoj službi Grada Zagreba, dobio sam odgovor da sam “potpisivanjem Ugovora o koncesiji preuzeo na sebe rizik posla”. Na žalost, više nisam spreman prihvaćati opisane “rizike”. Na kraju krajeva, konačan ishod svih tužbi koje me prate, opet je otkazivanje Ugovora o koncesiji, stoga sam čvrsto odlučio čitavu stvar ubrzati, dok sam još psihički zdrav (jesam li?).

Službe koje su zadužene za rješavanje problema neispravnih dimnjaka po pitanju neispravnosti na dimnjacima poduzimaju vrlo malo, po mom skromnom sudu, nedovoljno.

Želim naglasiti da je Gradski komunalni redar za dimnjačarske poslove moj rad u 2004. godini ocijenio ocjenom 4,7, dok je prosječna ocjena u Gradu Zagrebu iznosila 2,3.

Možda na ovom mjestu sasvim nebitno, ali želim naglasiti i to da sam ovog ljeta primio srebrnu plaketu Udruženja obrtnika Grada Zagreba i to iz ruku Gradonačelnika Gospodina Milana Bandića, za doprinos u obrtništvu Grada Zagreba, zbog velikog broja zaposlenih, za njegovanje tradicijskog obrta i školovanje naučnika, na što sam neskriveno ponosan. Još tada sam vjerovao u ciljeve koje sam pred sebe postavio potpisivanjem Ugovora o koncesiji. Na žalost moj je posao krenuo u za mene neprihvatljivom smijeru. On se sveo na neprestana dokazivanja kako nisam ja kriv za neispravnost dimnjaka niti za njihovu starost i dotrajalost (samo na Gornjem Gradu dimnjaci datiraju unatrag 700 godina!).

Nadam se da ću na dimnjačarskom području br. 34, kojeg sam odlučio zadržati, moći raditi svoj posao nesmetano, bez prijetnji, tužbi i “treniranja strogoće” od strane utjecajnih osoba sumnjivog morala. Također računam na to da na tom području neću biti poligon za rješavanje neriješenih međususjedskih odnosa, s obzirom da na području ima vrlo malo stambenih zgrada, a prevladavaju obiteljske kuće i poduzeća.

Radi ovakvog načina prekida naše suradnje nimalo nisam niti zadovoljan niti sretan, zato što su moji planovi za budućnost bili posve drugačiji. S obzirom na to da ja i moja obitelj, radi svega navedenog, živimo pod velikim stresom, osjećamo se nezaštićeno i ugroženo, nisam vidio drugo rješenje, od trenutnog otkazivanja Ugovora o koncesiji za područja koja su izvor najvećeg broja opisanih problema.

Lijep pozdrav.

Mladen Mustač

Zagreb, 22. 10. 2005.